Nekad: Industrijske sapune nikad nisam volela. Koristila sam ih samo u onom periodu svog života u kom nisam mogla da utičem na to čime ću biti okupana - kad sam bila beba. Nakon toga sam, imitirajući stariju sestru :) , kupovala tuš gelove, a kad smo još poodrasle i kao postale pametnije/modernije - to su bile kreme za tuširanje, tj. na voljenom nam engleskom - shower cream. Ako pitate moju kožu, to je sve isto ..... samo drugo pakovanje. Moja sestra je bila hodajuća "mazalica", što znači da se mackala raznim kremama u svim mogućim i nemogućim situacijama - dok je stajala, sedela, hodala i ležala - u svako doba dana i noći. Ja ne. Išlo mi je na živce to što smo svi u kući satima morali čekati da ona oslobodi kupatilo, pa sam valjda tako i stvorila averziju prema trošenju vremena na neku tamo negu kože. Na njeno ubeđivanje, tu i tamo sam i ja potrošila poneki sat za svoju kožu, ali ishod je bio isti- koža je bila lepa samo taj dan kada sam se mackala, sutradan je bilo sve po starom. Zvuči poznato, zar ne?
Sad: Ja obožavam prirodne sapune! Obožavam ih zato što tu nema hemikalija, naftnih derivata, sintetičkih mirisa, konzervanasa... samo priroda, preoblikovana u kocku, loptu, ili kakav god već oblik uspe da ispadne kada se radi ručno. Što ih više koristim, sve više ih volim. Pre svega, ne moram svaki dan da se mackam da me koža ne bi svrbela od suvoće i hemikalija. A onda, postoje ti trenuci u danu kada provodimo vreme samo ja - i moj sapun, i ja to doživljavam kao ničim narušeni, čisti ples sa prirodom.
Nažalost, samo moje oduševljenje nije dovoljno da bi čovek shvatio koja je razlika između prirodnih i industrijskih sapuna. Mnogi me (a pretpostavljam da ovo iskustvo imaju i druge sapundžije koje žive i rade - u Srbiji) još uvek bledo gledaju ne shvatajući zašto treba da izdvoje određenu sumu iz novčanika za ovaj sapun, kad su sapuni u prodavnici i do nekoliko puta jeftiniji. Jer - sapun je sapun, zar ne? Neki drugi me opet sumnjivo gledaju jer kako to da sapun ne miriše "tako lepo kao oni iz Lush-a" jer TO su prirodni sapuni, zar ne? ... I na jedno i na drugo pitanje, odgovor je - NE!
Hajde da pokušamo da demistifikujemo neke mitove o sapunima, i tako možda odgovorimo na neka pitanja...
- Ako saberete samo novac koji vam ostane jer ne morate trošiti gomile mleka i krema za telo, krema za ekceme i kožne alergije, a kad vam koža prerano atrofira od raznih veštačkih dodataka - i na antirid kreme, onda shvatite da je količina novca koji izdvajate za prirodni sapun zaista mala i pitate se šta vas je ranije sprečavalo da izvedete ovu kalkulaciju. Ručno rađeni, potpuno (a ne samo sa nekim komponentama) prirodan sapun, napravljen od strane korektnog proizvođača, ne može biti jeftin, iz prostog razloga što se kvalitetne sirovine ne mogu kupiti jeftino.Niko, ama baš NIKO, ko za izradu sapuna koristi hladno ceđena, nerafinisana biljna ulja i butere kao bazu, i čista, sertifikovana ecencijalna/etarska/eterična ulja za aromaterapeutsko dejstvo i/ili miris, ne može postići cenu od 60, 70 dinara ili koliko već koštaju industrijski sapuni u prodavnicama. I tu se filozofija o ceni prirodnih sapuna završava! Nadam se neki proizvođači ne koriste ovu filozofiju, pa loše izrađen sapun, ili sapun napravljen od loših sirovina prodaju po mnogo višim cenama od realnih za nekvalitetan proizvod. No, iako je ovo zemlja Srbija, ipak možete biti prevareni samo jednom, zar ne?! Nadam se da je tako...
- Lush sapuni jesu ručno rađeni, i sadrže komponente koje jesu prirodne, ali sadrže i one koje to nisu - sintetičke boje, mirise, konzervanse. Tako da - to jesu ručno rađeni, ali nisu prirodni sapuni.
- Industrijski sapuni se proizvode masovno, putem vrhunski usavršenog tehnološkog procesa. Najčešće sadrže veliki procenat deterdženata, supstanci koje imaju sposobnost ukljanjanja nečistoća, ail nisu sapuni - nego deterdženti (odlični za pranje posuđa i veša, ali ne i ljudske kože). Kao i u sve industrijske kozmetičke proizvode dodaju se aditivi, uglavnom veštački dobijeni, koji obezbeđuju trajnost, čvrstinu, elastičnost, intenzivniji miris. Problem leži u tome što naša koža te aditive ne voli, pogotovo kad je primorana da ih dugo podnosi. Ona propada zbog užasnog isušivanja pa zbog nemogućnosti da se sama brani i obnavlja nastaju kožne anomalije, alergijske reakcije, ekcemi, dermatitisi i rano starenje kože.
-Ručno rađeni sapuni od životinjskih masti nisu ni lošiji ni bolji. Oni imaju svoje osobine i svoju namenu, svoje kvalitete i svoje mane. U odnosu na sapune pravljene isključivo od biljnih ulja i butera, ovi su kremastiji i imaju stabilniju penu. Međutim, onaj ko dobro poznaje kvalitete biljnih ulja kao i njihove osobine u sapunima, može postići isti efekat. Dobra alternativa, za dodatnu negu, su kozije mleko, punomasni jogurt i/ili mileram.
-Mnogi se pitaju zašto je većina domaćih sapuna izrađena od maslinovog, kokosovog i palminog ulja. Maslinovo ulje je poznato po svom hidrirajućem svojstvu, a kokosovo ulje sapunu daje čvrstinu, lepu penu i povećava sposobnost sapuna da veže masti prilikom korišćenja, tj. da čisti. Palmino ulje sapunu daje čvrstinu. Ova kombinacija se pokazala kao dobitna, a i veoma je popularna u poslednje vreme jer je «veganska», tj. ne uključuje životinjske masti. Svaki sapundžija koji zaista želi da pruži maximum u svojim sapunima, ova tri ulja zaista koristi- ali samo kao osnovu, oko koje onda plete i dodaje ulja i butere koji hidriraju, neguju...
-Iako znaju da je zdraviji za upotrebu, neki primećuju da prirodni sapun ne ostavlja onaj svilenkast trag na koži kao na primer industrijski gelovi za kupanje ili kremasti industrijski sapuni. U prirodnim sapunima, prirodnim gelovima za tuširanje i prirodnim šamponima nećete pronaći veštački dobijene paste za «podmazivanje i vlaženje» kože. Umesto toga dobićete sapun obogaćen nekim od biljnih ulja koja će posle upotrebe zaostati na vašoj koži. Ali, prirodna ulja su tu da sačuvaju vlažnost, blago neguju i jako podstiču vašu kožu na aktivnost. Ona nisu instant rešenje i od njih vam neće koža preko noći postati «kao svila». Aktivne prirodne supstance u sapunu su tu da podsete vašu kožu kako sama da se obnovi i zaštiti, da reguliše lučenje sebuma i da joj pomognu da se sama izbori sa eventualnim problemom. Ako na koži iz dana u dan ostavljate sloj veštačke zaštite imaćete samo privid nege, a koža zapravo neće moći da se izbori ni sa najmanjom iritacijom.
-Neki proizvođači prirodnih sapuna favorizuju hladni, a neki vrući proces izrade sapuna. Mnogi su zbunjeni jer ne znaju koji sapun je bolji za njihovu kožu. Za vašu kožu dobar je onaj sapun čiji proizvođač potpuno vlada procesom proizvodnje sapuna, bilo hladnim ili vrućim. To je prvi uslov da vaša koža ne pretrpi nikakve posledice. I hladni i vrući proces imaju svoje prednosti, a vaš konačni izbor bi trebalo da zavisi od prirodnih supstanci koje su dodate u sapun i koje odgovaraju vašem tipu kože.
-Da li je tačno da je i najgori prirodni sapun bolji od najboljeg industrijskog? To nije tačno, pogotovo ako nismo unapred definisali šta je to «najgori domaći» sapun. Domaći sapun je dobar samo ukoliko je proizvođač dovoljno ovladao procesom izrade, ukoliko precizno proračunava količinu sastojaka, ako poznaje delovanje sastojaka kojima je sapun obogaćen i ako poštuje vreme zrenja sapuna. Loš domaći sapun je najčešće posledica nedoslednosti i proizvoljnosti u recepturi, nepostojanja ustaljenje tehnologije proizvodnje po tipovima sapuna, preterane sklonosti ka eksperimentisanju, korišćenja sintetičkih mirisnih ulja ili – što je još gore – proizvoljnog i nestručnog korišćenja esencijalnih ulja.
- Da li je domaći sapun bezbedan za decu? Za decu je bezbedan onaj sapun koji je sasvim zreo i koji nije preterano opterećen dodacima, a pogotovo esencijalnim uljima. Ukoliko kupujete sapun za dete, obavezno prvo razgovarajte sa proizvođačem i zatražite punu informaciju o sastavu sapuna, navodeći pri tom njegovu namenu. Važno je imati na umu da veštačke boje i mirisi voća koji se često dodaju u sapune za decu jesu zanimljivi, ali su potencijalno izazivači alergijskih reakcija i agensi iritacije. Prilikom prvog korišćenja prirodnog sapuna za dete probajte ga na svojoj koži i na koži ruku kod deteta, pa tek ako nema reakcije nastavite da koristite sapun.
Sad: Ja obožavam prirodne sapune! Obožavam ih zato što tu nema hemikalija, naftnih derivata, sintetičkih mirisa, konzervanasa... samo priroda, preoblikovana u kocku, loptu, ili kakav god već oblik uspe da ispadne kada se radi ručno. Što ih više koristim, sve više ih volim. Pre svega, ne moram svaki dan da se mackam da me koža ne bi svrbela od suvoće i hemikalija. A onda, postoje ti trenuci u danu kada provodimo vreme samo ja - i moj sapun, i ja to doživljavam kao ničim narušeni, čisti ples sa prirodom.
Nažalost, samo moje oduševljenje nije dovoljno da bi čovek shvatio koja je razlika između prirodnih i industrijskih sapuna. Mnogi me (a pretpostavljam da ovo iskustvo imaju i druge sapundžije koje žive i rade - u Srbiji) još uvek bledo gledaju ne shvatajući zašto treba da izdvoje određenu sumu iz novčanika za ovaj sapun, kad su sapuni u prodavnici i do nekoliko puta jeftiniji. Jer - sapun je sapun, zar ne? Neki drugi me opet sumnjivo gledaju jer kako to da sapun ne miriše "tako lepo kao oni iz Lush-a" jer TO su prirodni sapuni, zar ne? ... I na jedno i na drugo pitanje, odgovor je - NE!
Hajde da pokušamo da demistifikujemo neke mitove o sapunima, i tako možda odgovorimo na neka pitanja...
- Ako saberete samo novac koji vam ostane jer ne morate trošiti gomile mleka i krema za telo, krema za ekceme i kožne alergije, a kad vam koža prerano atrofira od raznih veštačkih dodataka - i na antirid kreme, onda shvatite da je količina novca koji izdvajate za prirodni sapun zaista mala i pitate se šta vas je ranije sprečavalo da izvedete ovu kalkulaciju. Ručno rađeni, potpuno (a ne samo sa nekim komponentama) prirodan sapun, napravljen od strane korektnog proizvođača, ne može biti jeftin, iz prostog razloga što se kvalitetne sirovine ne mogu kupiti jeftino.Niko, ama baš NIKO, ko za izradu sapuna koristi hladno ceđena, nerafinisana biljna ulja i butere kao bazu, i čista, sertifikovana ecencijalna/etarska/eterična ulja za aromaterapeutsko dejstvo i/ili miris, ne može postići cenu od 60, 70 dinara ili koliko već koštaju industrijski sapuni u prodavnicama. I tu se filozofija o ceni prirodnih sapuna završava! Nadam se neki proizvođači ne koriste ovu filozofiju, pa loše izrađen sapun, ili sapun napravljen od loših sirovina prodaju po mnogo višim cenama od realnih za nekvalitetan proizvod. No, iako je ovo zemlja Srbija, ipak možete biti prevareni samo jednom, zar ne?! Nadam se da je tako...
- Lush sapuni jesu ručno rađeni, i sadrže komponente koje jesu prirodne, ali sadrže i one koje to nisu - sintetičke boje, mirise, konzervanse. Tako da - to jesu ručno rađeni, ali nisu prirodni sapuni.
- Industrijski sapuni se proizvode masovno, putem vrhunski usavršenog tehnološkog procesa. Najčešće sadrže veliki procenat deterdženata, supstanci koje imaju sposobnost ukljanjanja nečistoća, ail nisu sapuni - nego deterdženti (odlični za pranje posuđa i veša, ali ne i ljudske kože). Kao i u sve industrijske kozmetičke proizvode dodaju se aditivi, uglavnom veštački dobijeni, koji obezbeđuju trajnost, čvrstinu, elastičnost, intenzivniji miris. Problem leži u tome što naša koža te aditive ne voli, pogotovo kad je primorana da ih dugo podnosi. Ona propada zbog užasnog isušivanja pa zbog nemogućnosti da se sama brani i obnavlja nastaju kožne anomalije, alergijske reakcije, ekcemi, dermatitisi i rano starenje kože.
-Ručno rađeni sapuni od životinjskih masti nisu ni lošiji ni bolji. Oni imaju svoje osobine i svoju namenu, svoje kvalitete i svoje mane. U odnosu na sapune pravljene isključivo od biljnih ulja i butera, ovi su kremastiji i imaju stabilniju penu. Međutim, onaj ko dobro poznaje kvalitete biljnih ulja kao i njihove osobine u sapunima, može postići isti efekat. Dobra alternativa, za dodatnu negu, su kozije mleko, punomasni jogurt i/ili mileram.
-Mnogi se pitaju zašto je većina domaćih sapuna izrađena od maslinovog, kokosovog i palminog ulja. Maslinovo ulje je poznato po svom hidrirajućem svojstvu, a kokosovo ulje sapunu daje čvrstinu, lepu penu i povećava sposobnost sapuna da veže masti prilikom korišćenja, tj. da čisti. Palmino ulje sapunu daje čvrstinu. Ova kombinacija se pokazala kao dobitna, a i veoma je popularna u poslednje vreme jer je «veganska», tj. ne uključuje životinjske masti. Svaki sapundžija koji zaista želi da pruži maximum u svojim sapunima, ova tri ulja zaista koristi- ali samo kao osnovu, oko koje onda plete i dodaje ulja i butere koji hidriraju, neguju...
-Iako znaju da je zdraviji za upotrebu, neki primećuju da prirodni sapun ne ostavlja onaj svilenkast trag na koži kao na primer industrijski gelovi za kupanje ili kremasti industrijski sapuni. U prirodnim sapunima, prirodnim gelovima za tuširanje i prirodnim šamponima nećete pronaći veštački dobijene paste za «podmazivanje i vlaženje» kože. Umesto toga dobićete sapun obogaćen nekim od biljnih ulja koja će posle upotrebe zaostati na vašoj koži. Ali, prirodna ulja su tu da sačuvaju vlažnost, blago neguju i jako podstiču vašu kožu na aktivnost. Ona nisu instant rešenje i od njih vam neće koža preko noći postati «kao svila». Aktivne prirodne supstance u sapunu su tu da podsete vašu kožu kako sama da se obnovi i zaštiti, da reguliše lučenje sebuma i da joj pomognu da se sama izbori sa eventualnim problemom. Ako na koži iz dana u dan ostavljate sloj veštačke zaštite imaćete samo privid nege, a koža zapravo neće moći da se izbori ni sa najmanjom iritacijom.
-Neki proizvođači prirodnih sapuna favorizuju hladni, a neki vrući proces izrade sapuna. Mnogi su zbunjeni jer ne znaju koji sapun je bolji za njihovu kožu. Za vašu kožu dobar je onaj sapun čiji proizvođač potpuno vlada procesom proizvodnje sapuna, bilo hladnim ili vrućim. To je prvi uslov da vaša koža ne pretrpi nikakve posledice. I hladni i vrući proces imaju svoje prednosti, a vaš konačni izbor bi trebalo da zavisi od prirodnih supstanci koje su dodate u sapun i koje odgovaraju vašem tipu kože.
-Da li je tačno da je i najgori prirodni sapun bolji od najboljeg industrijskog? To nije tačno, pogotovo ako nismo unapred definisali šta je to «najgori domaći» sapun. Domaći sapun je dobar samo ukoliko je proizvođač dovoljno ovladao procesom izrade, ukoliko precizno proračunava količinu sastojaka, ako poznaje delovanje sastojaka kojima je sapun obogaćen i ako poštuje vreme zrenja sapuna. Loš domaći sapun je najčešće posledica nedoslednosti i proizvoljnosti u recepturi, nepostojanja ustaljenje tehnologije proizvodnje po tipovima sapuna, preterane sklonosti ka eksperimentisanju, korišćenja sintetičkih mirisnih ulja ili – što je još gore – proizvoljnog i nestručnog korišćenja esencijalnih ulja.
- Da li je domaći sapun bezbedan za decu? Za decu je bezbedan onaj sapun koji je sasvim zreo i koji nije preterano opterećen dodacima, a pogotovo esencijalnim uljima. Ukoliko kupujete sapun za dete, obavezno prvo razgovarajte sa proizvođačem i zatražite punu informaciju o sastavu sapuna, navodeći pri tom njegovu namenu. Važno je imati na umu da veštačke boje i mirisi voća koji se često dodaju u sapune za decu jesu zanimljivi, ali su potencijalno izazivači alergijskih reakcija i agensi iritacije. Prilikom prvog korišćenja prirodnog sapuna za dete probajte ga na svojoj koži i na koži ruku kod deteta, pa tek ako nema reakcije nastavite da koristite sapun.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.